OTVORENO PISMO

april 2024

Poštovani dr. Tedros, generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije
Poštovani supredsjedavajući dr. Asiri i dr. Bloomfield iz WGIHR-a,
Poštovani supredsjedavajući dr. Matsoso i g. Driece iz INB-a,
Poštovani nacionalni delegati odgovarajućih radnih grupa,

I Radna grupa za izmjene i dopune Međunarodnih zdravstvenih propisa (2005) (WGIHR) i Međunarodno pregovaračko tijelo (INB) koje pregovara o sporazumu o pandemiji imale su mandat da dostave definitivne pravne formulacije ciljanih izmjena Međunarodnih zdravstvenih propisa (IHR) kao kao i o Sporazumu o pandemiji na 77. Svjetskoj zdravstvenoj skupštini (WHA), koja se održava krajem maja 2024. Ovi procesi su pokrenuti u žurbi kako bi se „uhvatio trenutak nakon COVID-19“, uprkos dokazima da postoji ograničen rizik od pojave još jedne pandemije u kratkoročnom ili srednjem roku. Drugim riječima, ima vremena da se ove mjere isprave.

Ipak, zbog brzine kojom su se ti procesi odvijali, oba pregovaračka procesa prijete isporukom nelegitimne politike kršenjem samih ciljeva i principa pravičnosti i promišljanja za koje se proglašava da su zaštićeni kroz proces donošenja zakona o pandemiji pod okriljem SZO. . Shodno tome, politički postavljeni rok za usvajanje na 77. WHA mora biti ukinut i produžen kako bi se zaštitila zakonitost i transparentnost procesa, razjasnio odnos između izmijenjenog IHR-a i novog Sporazuma o pandemiji, te osigurao pravičan i demokratski ishod.

Neusklađenost WGIHR-a sa IHR-om isključuje zakonito usvajanje na 77. WHA

Usvajanje bilo kakvih izmjena IHR-a na 77. WHA više se ne može postići na zakonit način. Trenutno, WGIHR nastavlja pregovore o nacrtu amandmana, s ciljem finalizacije paketa predloženih amandmana tokom svog 8. sastanka zakazanog za 22. – 26. april, koji će potom biti predstavljen 77. WHA. Ovaj modus operandi je nezakonit. To krši član 55(2) IHR-a koji utvrđuje proceduru koju treba slijediti za izmjenu IHR-a:

‘Tekst svakog predloženog amandmana će biti saopšten svim državama članicama od strane generalnog direktora najmanje četiri mjeseca prije Zdravstvene skupštine na kojoj se predlaže na razmatranje.’

Rok za generalnog direktora da dostavi paket predloženih amandmana na IHR državama članicama zakonito prije 77. WHA istekao je 27. januara 2024.

Do sada, generalni direktor nije saopštio nikakve amandmane državama. IHR je multilateralni ugovor koji obavezuje obje države koje su ratificirale IHR i SZO, uključujući pododjele (1) WHA kao što je WGIHR. Moraju se pridržavati obavezujućih proceduralnih pravila iz člana 55(2) IHR-a i ne mogu proizvoljno suspendovati ova pravila.

Tokom javnog emitovanja na Internetu od 2. oktobra 2023., pitanje je upućeno glavnom pravnom službeniku SZO, dr. Stevenu Solomonu, koji je objasnio da, budući da nacrt amandmana dolazi iz pododeljenja SZO, uslov od 4 meseca iz člana 55(2) jeste ne primjenjuje se. Međutim, njegovo mišljenje zanemaruje činjenicu da član 55(2) ne pravi nikakvu razliku u pogledu toga koja država, grupa država ili određeni dio WHA predlaže izmjene. Štaviše, u Projektnom zadatku (para.6) Komiteta za reviziju IHR-a (2022.) vremenski okvir rada WGIHR-a je određen na „januar 2024.: WGIHR dostavlja svoj konačni paket predloženih amandmana generalnom direktoru koji će ih priopćiti svim državama članicama u skladu sa Član 55(2) za razmatranje Sedamdeset sedme Svjetske zdravstvene skupštine.’ Ako WGIHR i WHO namjerno krše IHR, vladavina prava je zaista narušena, što potencijalno podrazumijeva međunarodnu odgovornost za organizaciju i/ili pojedince koji su odgovorni.

Nerazdvojni procesi IHR-a i novog Ugovora o pandemiji

Dostupni nacrti WGIHR i INB impliciraju da dva procesa WGIHR i INB ne mogu postojati nezavisno, već su međusobno neodvojivi. Konkretno, novi nacrt Sporazuma o pandemiji ne može se usvojiti prije revizije IHR-a jer treba da se nadograđuje na revidiranu strukturu, materijalni obim i institucije IHR-a (posebno s obzirom na formulaciju osnovnih kapaciteta IHR-a koji se trenutno nalazi u pregovaračkom tekstu od 7. marta 2024. Sporazum o pandemiji). Ometajući izazovi poput značajnog preklapanja ratione materiae, nadležnosti i odnosa između novouspostavljenih ugovornih tijela i država članica, kao i dugoročne finansijske implikacije za zdravstveni budžet, itd. – zahtijevaju detaljno pojašnjenje prije usvajanja.

Pravednost i demokratski legitimitet

Nepoštovanje proceduralnih obaveza prema IHR-u i ostavljanje nebuloznog odnosa između izmijenjenog IHR-a i novog Sporazuma o pandemiji ne samo da potkopava međunarodnu vladavinu prava, već i narušava duh člana 55(2) IHR-a (2005.), koji garantuje državama članicama četiri mjeseca vremena za reviziju izmjena IHR-a kako bi se promovirao demokratski legitimitet, proceduralna pravda i kako bi se bolje osigurali pravični ishodi.

Državama je potrebno najmanje četiri mjeseca da temeljno razmisle o implikacijama predloženih amandmana na njihov domaći ustavni pravni poredak i njihove finansijske kapacitete. Oni moraju tražiti političko i/ili parlamentarno odobrenje prije usvajanja odgovarajućih rezolucija u WHA. Ovo je posebno važno s obzirom na jedinstveni pravni status usvojenih izmjena IHR-a koji će automatski stupiti na snagu osim ako država članica aktivno ne odustane u vrlo kratkom vremenskom roku od 10 mjeseci (2).

SZO navodi da je pravičnost u središtu programa spremnosti za pandemiju i odgovora. Mnoge zemlje sa niskim i srednjim dohotkom nemaju svoje predstavnike i stručnjake prisutne u Ženevi tokom čitavih paralelnih pregovaračkih procesa, njihovi predstavnici raspravljaju o pitanjima na manje poznatim jezicima i/ili se moraju oslanjati na diplomatske grupe/regionalna predstavništva. Ovo uvodi nejednakost u mogućnost potpunog učešća u pregovaračkom procesu unutar WGIHR-a i INB-a koji razvijaju Sporazum o pandemiji. Bogatije zemlje imaju više mogućnosti za unos u nacrte i veće resurse za preispitivanje njihovih implikacija. Ovi očigledno nepošteni pregovarački procesi suprotni su duhu i iskazanoj namjeri cijelog procesa. Osiguravanje pravičnosti, transparentnosti i pravičnosti zahtijeva odgovarajuće vrijeme za diskusiju i razmatranje onoga što bi trebalo da budu pravno obavezujući sporazumi.

Izrazito preuveličana tvrdnja o hitnosti

Dok su neki tvrdili da je hitnost razvoja novih instrumenata za upravljanje pandemijom opravdana rastućim rizikom i teretom takvih izbijanja zaraznih bolesti, nedavno se pokazalo da je ovo izrazito pretjerana tvrdnja . Baze dokaza na koje se SZO oslanja i partnerske agencije, uključujući Svjetsku banku i G20, pokazuju da se rizik od izbijanja prirodnog porijekla trenutno ne povećava, a ukupni teret vjerovatno opada. Ovo sugerira da postojeći mehanizmi zaista funkcionišu relativno efikasno i da se promjene moraju pažljivo sagledati, bez nepotrebne hitnosti, u svjetlu heterogenosti prijetnji i konkurentskih prioriteta javnog zdravlja u državama članicama SZO.

Apel da se ne usvajaju izmjene IHR-a ili Sporazum o pandemiji na 77. WHA

Od dvije radne grupe se traži da slijede principe i smjernice UN-a za međunarodne pregovore, UN A/RES/53/101, i da vodi pregovore u duhu dobre vjere i ‘nastoji da održi konstruktivnu atmosferu tokom pregovora i da se suzdrži od bilo kakvog ponašanja koje bi moglo potkopati pregovore i njihov napredak.’ Racionalan vremenski okvir bez političkog pritiska za rezultate će zaštititi trenutni proces donošenja zakona od kolapsa i spriječiti potencijalno političko napuštanje, kao što je to slučaj sa Ugovorom SZO o istraživanju i razvoju (R&D).

Jedan od prvobitnih razloga za pokretanje procesa izmjena IHR-a (2005.) bila je izričita zabrinutost SZO da države nisu ispunile svoje obaveze prema IHR-u tokom vanredne situacije za javno zdravlje od međunarodne zabrinutosti Covid-19. Svojim neuspjehom da ispoštuju 4-mjesečni period pregleda, SZO i WGIHR sami pokazuju svoje otvoreno zanemarivanje svojih pravno obavezujućih obaveza prema IHR-u. Rezolucija sa predloženim amandmanima na IHR za usvajanje na 77. WHA više ne može biti zakonito predstavljena. Shodno tome, sporazum o pandemiji također treba odgoditi, jer su oba procesa međusobno zavisna.

Ovo je hitan apel Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i njenim državama članicama da zaštite vladavinu prava i proceduralne i ishodne pravednosti omogućavajući pravičan doprinos i razmatranje. Da bi se to postiglo, to će zahtijevati ukidanje i produženje roka, čime će se pružiti mogućnost za pravnu arhitekturu koja će biti bolja u budućnosti za prevenciju pandemije, spremnost i odgovor u skladu s međunarodnim pravom i njegovim normativnim obavezama.

S poštovanjem.